KRATKA POVIJEST BOLESTI I
liječim samo stvarnost
hommagei – strogo zabranjeni
ugravirao sam na drvenu pločicu
zakucao je iznad vrata
male ordinacije
na granici čujnosti
nalijepio fluorescentnu sličicu
eustahijeve trube
čiji su ventili pritisnuti do trilera
a zatim legao pod stol
na kojem nije bilo ničeg
osim do bola ugođenog stetoskopa
k vragu i satelitska
i vaši sretni mesindžeri
osuti mrtvačkim pjegama
i vaši izgubljeni svjetovi
zar nikada ne spavate
pušioničari
ali pacijentica je već sjedila preko puta
i mrmorila
o krvnim podljevima na jagodicama
pjegavim bjeloočnicama
urtikarijama tamo gdje su se prije protezale
moonlight sonate
i zviježđa s njenog nosa
koja sniježe i po najjačem suncu
noću joj
veliki i mali medvjed
šapuću o izgubljenim odlascima
u očajničkom pokušaju da skratim priču
protresao sam joj ramena
i šapnuo
nema tu nikog osim tebe, baby
sve je to prokleta monodrama
kapiss’
KRATKA POVIJEST BOLESTI II
pacijentica je cijelu jednu zimu
robijala u sibirskim rudnicima
i tamo je pod prstima na snijegu
jedne staklene noći
nastao njen otisak
lijep i prozračan
poput balerine boljševik teatra
možda si trebala odabrati toplije mjesto
sprijateljiti se s tigrom
meduzom
južnim zmajevima
nabaviti bat za meso
iz predostrožnosti
rekao sam pomno grickajući vrh olovke
ali samo je tamo
bilo moguće kondenzirati pjege
koje su joj sada
napadale krvna zrnca
i perforirale lijevu klijetku
koja prijeti da se otkine
i zauvijek propadne u bezdan debelog crijeva
i da u njoj zauvijek ostane ovaj misni ton
kojim tako postojano izmišlja povijest bolesti
prikrao sam joj se s leđa i kucnuo je
po žili kucavici
znam da je noću i dalje uzimaš
intravenozno
namignuo sam
a to je tek početak
odvratila je
KRATKA POVIJEST BOLESTI III
slušaj
u najboljem slučaju
samo te je okrznula njena ruka
a ti si nastavila lakirati zrak
kapiss’
zrak
povukao sam je do prozora
kroz koji se jasno vidio
mali princ kako sjedi u svojoj zelenoj dolamici
na crvenom planetu veličine lubenice
a zatim je gurnuo kroz stražnja vrata
do rijeke niz koju se upravo
spuštao kockarski parobrod
i vrisnuo
zar ne vidiš
sve je to tvoja faking izmišljotina
ne postoje ni mali princ
ni pjegava
ni vaša šumska priča
ničeg nema
magla
kapiss’
a ona je onim tankim rukama stala odgrtati zemlju
sve dok se nije ukazalo malo truplo od terakote
a on?
tko je on
upitao sam
vrtni patuljak
nepokolebljivi nagovarač
šaptač bez premca
alfonso
a malo lijevo je
srebrni letač
svjetski putnik
majstor munjevitih odlazaka
svi padoše od iste ruke
očajno će
ovo je dakle tek početak
rekoh odozgo
a što si ti mislio
žmirnula je odozdo
S CRNOM HARPIJOM NA PRAMCU
odmah sam odlučila
razboljet ću se
jednostavno ću dopustiti da me shrva
zaprašit ću njome vlasište
premazati šarenicu
ispuniti pupak
zapalit ću se
a zatim odbiti od atmosfere
i polako gasiti na povratku
divan je to prizor
poput vatrometa
tonut ću u blještava prostranstva praznorječja
s pokojom trakom humour noira u kosi
s jednom od onih velikih praznih priča za petama
sve dok mi vlastiti koraci ne budu strani
dok se nebo ne zažari od moje groznice
moj neopozivi udes
moj vlastiti neopozivi udes
je poslušno zasjekao pustinju
baš kako sam htjela
s crnom harpijom na pramcu
NEŠTO JE TRULO U PLEASENTVILLU
nije me briga što si sve uzela
i što si moje bacila kroz prozor
nema tu ničeg bez čega se ne može
lijepo proživjeti dan
u svom malom grčkom restoranu
ja ću ti sama dodavati stvari od porculana
sve su redom nabavljane u 5 do 12
za male pare
slobodno razbijaj lutkice i vaze
otresaj po njima pepeo sa svoje cigare
noge prekriži na jastuku
ostavi otisak cipele na zidu
pogledaj u dno čašici
pa mi pričaj prostote
(znam da ih ima pod svim tim tilom)
pusti priče za malu djecu
nisi ih ti pisala
ne puštaj me natrag
nešto je trulo u pleasentvillu
Izvornik: Elektroničke knjige
